PRICA O ZMAJU OD BOSNE: Husein-Kapetan Gradaščević, simbol nacionalnog ponosa i duha svih bosnjaka..

Pokret Husein-kapetana Gradaščevića Odnos sultana prema Bosni i mjere koje su provođene uticale su na zbližavanje bosanskih prvaka. Nezadovoljstvo je bilo izazvano surovim odnosima i podmitljivošću valija, velikim poreskim opterećenjima stanovništva, odvođenjem bosanske vojske na strana ratišta te provođenjem nizami-džedida. Posebno nezadovoljstvo izazvala je odluka Porte da se Srbiji ustupe bosanske nahije s desne obale Drine, te da se uvede imenovanje kapetana od strane vezira, čime bi bilo ukinuto nasljeđivanje tog položaja. Bosanski prvaci su na savjetovan»u u Tuzli, koje je trajalo dvije sedmice, od 20. januara do 05. februara 1831. godine, donijeli odluku da Porti upute sljedeće zahtjeve: obustaviti uvođenje nizami-džedida, - opozvati privilegije date Srbiji, dopustiti uvođenje autonomne vlasti u Bosni, na čelo Bosanskog ejaleta postaviti domaćeg čovjeka, godišnji porez Bosanskog ejaleta ograničiti na 4 000 kesa. Za vođu bosanskog pokreta izabran je Husein-kapetan Gradaščević, kapetan Gradačačke kapetanije. On je bio najmoćniji, najbogatiji, ali i najsposobniji bosanski kapetan. Njegovom imenovanju usprotivili su se samo hercegovački prvaci Ali-aga Rizvanbegović i Smail-aga Čengić.

Bosanski prvaci su sa znatnim vojnim snagama krenuli na Travnik, gщje su bosanskom valiji Namik-paši uručili svoje zahtjeve koje je on odbio i zatvorio se u travničku tvrđavu. Nakon kraće opsade, Namik-paša se predao i prešao na stranu bosanske vojske. Međutim, ubrzo nakon toga on je pobjegao i sklonio se u Stolac kod Ali-age Rizvanbegovića. Ovim je vlast u Bosanskom ejaletu praktično prešla u ruke Husein-kapetana Gradaščevića. Obaviještena o zbivanjima u Bosni, Portaje odlučila da sve svoje snage sa velikim vezirom Mehmed Rašid-pašom na čelu, uključi u borbu i slomi pokret. Kako je istovremeno u Bosni i u Albaniji izbio i veliki ustanak protiv sultana, bosanski prvaci su odlučili da se priključe toj borbi i zajednički prisile sultana na ustupke. Zato se bosanska vojska od oko 25 000 boraca uputila na Kosovo, gdje se sukobila sa osmanskom vojskom. U bitki kod Lipl»ana 22. juna 1831. godine bosanska vojska je do nogu potukla osmansku vojsku. Veziru su još jednom upućeni bosanski zahtjevi koje je on prihvatio. Husein-kapetan se sa svojom vojskom vratio u Sarajevo gdje je sazvan Sabor, na kojem su predstavnici iz svih krajeva Bosne Huseina jednoglasno izabrali za bosanskog vezira. Time je i zvanično proglašena autonomija Bosne. Uživajući veliku podršku u narodu, Husein-beg je prozvan ”Zmaj od Bosne'. Međutim, bosansku autonomiju nisu podržavali hercegovački prvaci, a slabljenju bosanskog pokreta doprinijelo je i sve jače razjedinjavanje bosanskih kapetana koje je podsticao lukavi Rašid-paša održavajući tajne prepiske sa pojedincima kojima ih je nastojao okrenuti protiv Husein-kapetana. Umjesto fermana kojim bi potvrdio imenovanje Husein-kapetana za bosanskog vezira, sultan mu je u proljeće 1832. godine poslao zahtjev za bezuvjetnu predaju. Kako je on odbijen, na Bosnuje poslana ogromna vojna sila. U odlučujućoj bitki, vođenoj u junu 1832. godine nadomak Sarajeva, Husein-kapetan, napušten od nekih svojih prijatelja i napadnut od strane vojnih odreda Aliage Rizvanbegovića, biva poražen. Nakon toga, on se u pratnji najbližih suradnika i porodice, prebacio u Austriju. Na insistiranje sultana, austrijski car ga je isporučio Carigradu gdje je pod sumnjivim okolnostima i umro 1833. godine.

Husein Gradaščević je bio živa legenda u vremenu u kojem je živio. Po svojoj smrti postao je "legenda bosanskog ponosa". Među Bošnjacima je bila poznata izreka da "godinama nakon njegove smrti niko u našem narodu ne bi mogao čuti njegovo ime a da ne pusti suzu." Ovaj pozitivni osjećaj nije bio isključivo prisutan u muslimanskoj populaciji pošto se i za kršćane iz Posavine smatra da su dijelili sličan pogled decenijama.

Prva historijska literatura napisana o Huseinu Gradaščeviću može se naći u djelu Safvet-bega Bašagića "Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine" iz 1900. godine. Međutim, zbog historijskih nesuglasica između porodica Bašagić i Gradaščević pogled Safvet-bega na Husein-kapetana je donekle subjektivan. Godinu dana kasnije Gradaščevića spominje Bartolomeo Kunibert u svojim djelima na temu Prvog srpskog ustanka, koja su opisala Gradaščevića prilično pozitivno kao tragičnog heroja.

Nakon jugoslavenskih ratova i nacionalnog buđenja Bošnjaka, Gradaščević i njegov pokret su doživjeli ponovno rođenje kako među historičarima tako i u općoj javnosti. Djela Ahmeda S. Aličića, Mustafe Imamovića i Husnije Kamberovića su sva predstavila Gradaščevića u pozitivnijem svjetlu. Gradaščević se ponovo naširoko smatra za najvećeg bošnjačkog nacionalnog heroja i simbol je nacionalnog ponosa i duha. Glavne ulice u Gradačcu i Sarajevu nose njegovo ime kao i mnoga druga mjesta u Bosni i Hercegovini. U skoroj budućnosti treba da se u Gradačcu izgrade impresivna statua i monument posvećeni Gradaščeviću. Bilo je govora i o vraćanju Gradaščevićevih posmrtnih ostataka u Bosnu, ali malo je konkretno proizašlo iz toga.

obrada Par excellence